VOJNO - REDARSTVENA OPERACIJA „OLUJA“

Operacija „Oluja“ (4. kolovoza − 8. kolovoza 1995.) je velika vojno-redarstvena operacija u kojoj su Hrvatska vojska i MUP-a oslobodile okupirana područja Republike Hrvatske pod nadzorom pobunjenih Srba, na kojima je bila uspostavljena paradržava Republika Srpska Krajina bez ikakvog međunarodnog priznanja. Operacijom je vraćen u hrvatski ustavno-pravni poredak cijeli okupirani teritorij osim istočne Slavonije, međutim će ta i nekoliko narednih pobjeda Hrvatske vojske stvoriti uvjete u kojima je od siječnja 1996. godine započeo proces mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja.

Oluja je, uz operaciju „Bljesak“, ključna akcija koja je dovela do kraja Domovinskog rata. U operaciji je oslobođeno 10.400 četvornih kilometara ili 18,4 posto ukupne površine Hrvatske.

U pripremi za VRO „Oluja“ snage HV su uz suglasnost vlasti BiH izvele u mjesecima koji su prethodili VRO "Oluji" više uzastopnih operacija na područjima te susjedne države, koje su dovodile područje Knina u poluokruženje: akcije “Zima '94.”, “Skok-1”, “Skok-2” i “Ljeto '95.”

Sa svoje strane, srpske snage su tijekom 1994. godine bile pokrenule aktivnosti radi ovladavanja prostorom Bihaćke krajine, ali izoliranog područja pod kontrolom Armije BiH, koji je u velikoj mjeri spriječavao izravni kontakt između područja pod kontrolom Srba u Hrvatskoj i BiH. Izuzev što bi ostvarivanjem takvog cilja nastala humanitarna katastrofa koja bi zacijelo nadmašivala pokolj u Srebrenici izvršen krajem srpnja 1995., njime bi se zaokružio i učinio vojno održivim prostor planirane "Ujedinjene Republike Srpske" sa središtem u Banjoj Luci istodobno bi područja Republike Hrvatske koja spajaju sjeverne i južne dijelove zemlje - primjerice je kod Karlovca bio pod kontrolom hrvatskih snaga pojas širine svega 10 kilometara  bila izložena topničkoj vatri sa srpskih položaja.

VRO „Oluja“ je za svega jedan dan preduhitrila opsežnu operaciju vojski hrvatskih i bosanskih Srba pripremanu pod imenom Operacija „Vaganj“. Planirana srpska akcija trebala je angažirati glavne srpske snage  iz istočnog dijela BiH popunjavane dragovoljcima iz Srbije koje su u cijelosti bile spremne izvesti opsežni napad protiv postrojbi HV i HVO u pravcu Kupresa i Livna (iz pravca Banje Luke), te u pravcu doline Neretve i Metkovića (iz pravca istočne Hercegovine i Podrinja), kao i protiv postrojbi Armije BiH na području Zapadne Bosne.VRO „Oluja“ je posve omela te planove, a postrojbe bosanskih Srba pripremljene za Operaciju „Vaganj“ koje su se naposljetku pokazale znatno inferiornima Hrvatskoj vojsci nisu uspjele zaustaviti ni napredovanje hrvatsko-bosanskih snaga na području BiH u kasnijoj Operaciji „Maestral“. Topništvo bosanskih Srba je raketiralo više hrvatskih gradova od Županje do Dubrovnika.

U samo 84 sata vojno-redarstvene operacije „Oluja“, u kojoj je bilo angažirano gotovo 200 tisuća hrvatskih vojnika, smrtno je stradalo 239 osoba, 1430 osoba je ranjeno, a dvoje branitelja je nestalo.  

Za 7. gardijsku brigadu „Puma“ VRO „Oluja“ ( kodnog naziva „Kozjak 95“) je nastavak operacije „Ljeto ‘95.“ Najznačajnija hrvatska vojno redarstvena operacija „Oluja“ započinje 4. kolovoza 1995. godine u 5:00 sati ujutro topničkom pripremom na ciljeve obrane neprijatelja, a odmah zatim započinje pješački napad snaga 7. gardijske brigade „Puma“ na pravcu Risovac – Golubičko suvo polje – Kovačić. Nošene izuzetno visokim moralom postrojbe 7. gardijske brigade „Puma“ probijaju prvu crtu srpske obrane i napreduju do crte: Borova glava – Visibaba – Badanj – Pitomi vrh na kojoj se organizira obrana. Tu se sukobljavaju s Trećom borbenom grupom Sjevernodalmatinskog korpusa VRSK i postrojbama  milicije tzv. „RSK“. Zbog pritiska hrvatskih snaga, tijekom dana dolazi do raspadanja neprijateljske obrane.

Drugog dana napada, 5. kolovoza, 7. gardijska brigada kreće prema Kninu s ciljem oslobađanja grada. Svladava razbijene i demoralizirane manje neprijateljske formacije. Snage 7. gardijske brigade „Puma“ spuštaju se s Dinare i ulaze u Knin te u jutarnjim satima uspostavljaju kontrolu nad gradom i na Kninsku tvrđavu podižu 20 metarsku zastavu Republike Hrvatske koja je zalepršala već oko deset sati istoga dana. Oko 12:00 sati u Knin stiže i 4. gardijska brigada koja je tijekom noći uvedena kroz borbeni raspored 2. pješačke bojne 7. gardijske brigade „Puma“, te se uskoro na Kninskoj tvrđavi vijore dvije velike hrvatske zastave. Već 6. kolovoza 1995. godine u oslobođeni hrvatski kraljevski grad Knin dolazi državni, vojni i civilni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom.

Oslobođenje Knina imao je golemi strateški značaj za potpuno svladavanje agresora i sveukupnu hrvatsku pobjedu u Domovinskom ratu. Oko VRO „Oluja“ bitno je napomenuti nekoliko činjenica. Prva i najvažnija je da bi bez oslobađanja Knina već drugi dan operacije sama operacija na teritoriju Republike Hrvatske trajala puno duže. Oslobađanje Knina je odsjeklo „glavu“ tzv. RSK i prekinulo zapovijedanje i organizaciju obrane srpskih snaga. Druga činjenica je da se u neprijateljskim redovima stvorila panika i srušio moral za daljnju borbu. A treća činjenica je da bez provođenja operacija na Dinari, a posebno bez uspješne provedbe operacije „Ljeto 95.“, brzo oslobađanje Knina ne bi bilo moguće.

U VRO „Oluja“ 7. gardijska brigada „Puma“ izgubila je tri svoja pripadnika 4. kolovoza i to: Simon Zvonko, Martin Segedi i Stjepan Šaško.

Već 8. kolovoza 1995. godine, 7. gardijska brigada „ Puma“ dobiva zadaću krenuti prema Gračacu i Otriću kako bi oslobodila i zadnji teritorij Republike Hrvatske u tom sektoru. Zadaća je uspješno obavljena.

5. kolovoz slavi se svake godine kao Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i obljetnica VRO „Oluja“ kada je Hrvatska vojska oslobodila okupirani Knin i iznjedrila pobjedu u Domovinskom ratu.

SEMPER PRIMUS